Dr Ivan Krgović, dječiji neuropsihijatar je naš konsultant za poremećaje u razvoju, poremećaje u ponašanju, tjeskobna, anksiozna stanja, te depresije u dječijoj dobi…
Često se u svom radu susreće s djecom razvedenih roditelja.
Evo njegovog citata na tu temu…
Roditeljsko otuđenje
Djeca uključena u visoko konfliktne razvode i suđenja o starateljstvu često ispoljavaju nešto, što je dječji psihijatar Ričard Gardner 1985.godine opisao kao sindrom roditeljskog otuđenja.
Sam sindrom opisuje nekoliko jasnih ponašanja djeteta, koja uključuju pokazivanje straha, nepoštovanja i hostilnosti prema jednom od roditelja. Gardner je primjetio psihološku manipulaciju i uticaj na dijete, koju nekad iskazuju pojedini roditelji, a u cilju prekida djetetovih veza sa onim drugim roditeljem. Djetetu se ˝ispira mozak˝ pričama da ih drugi roditelj ne voli ili čak mrzi. Ono se uči da drugog roditelja zove vlastitim imenom, a ne ˝mama˝ ili ˝tata˝.
Djetetu se ograničava kvalitet druženja sa drugim roditeljem i skraćuje vrijeme koje provodi sa njim. Sve to je samo po sebi jedna vrsta psihičkog zlostavljanja.
Roditeljsko otuđivanje može da počne i nekoliko godina prije samog razvoda, uslijed konflikta između bračnih partnera i očekivanja raskida. Iako dijete može da tvrdi da je ˝mržnja˝ prema drugom roditelju nešto što je samo usvojilo, često se prepoznaje prepričavanje navoda roditelja koji pokušava da ga izmanipuliše, pogotovo u situacijama koje dijete opisuje, a koje su se desile na uzrastu za koje nema, niti može da ima sjećanja ili u situacijama koje se nisu ni desile. Često se negativna osjećanja proširuju i na porodicu ˝omraženog˝ roditelja.
Najnoviji komentari