Ko su profesionalni pomagači?
Ljudi čije je zanimanje da pomažu onima koji su u nevolji.

Zdravstveni radnici, psiholozi, gorski spasioci, vatrogasci, vojska i milicija. Volonteri, humanitarni radnici. I vjerovatno mnogi drugi kojih se ne mogu sjetiti u ovom momentu.

Nije mi namjera da u ovom tekstu veličam svoju profesiju, već da skrenem pažnju na zanimanja u kojima ne možeš ravnodušno i rutinski da obavljaš posao, već svačija muka mora biti dio tebe, ostaviti traga i obuzeti makar za neko vrijeme i srce i mozak.

…Kada moj drug Džim i njegove kolege dobiju poziv usred noći, usred zime, da se vozilo survalo u kanjon, oni krenu iz Kolašina i spuštaju se na lice mjesta. U ledenu vodu i kakav god prizor da zateknu, obavljaju svoj posao.

Kada mojoj drugarici Slađi, isto usred noći, taman kad se malo opružila, sestra javlja da je hitno, ona bunovna trči gdje treba i oživljava, daje instrukcije za terapiju, doze izračunava u hodu… I ne smije da pogriješi.

Oboje su bili dežurni 31. 12. I dok su drugi slavili u njihovom okruženju su se možda odvijale neke ljudske drame.

Kako pomoći njima, kako preduprijediti sindrom izgaranja – potpunu iscrpljenost, poslije koje više ne mogu da rade?
Odajte im javno priznanje, nek se za njih čuje i neka se vide.

(Bili smo učesnici skromne humanitarne akcije za praznike, pa mi je godilo kad je Mara to negdje pročitala i pohvalila nas u viber grupi).

Učinite im male pažnje – častite kafu, ponesite doručak ili večeru na radno mjesto, uslužite preko reda u banci kad je gužva.

To im održava vjeru da je “svijet dobro mjesto” i da njihov posao ima smisao.
Na kraju, moramo iznjedriti nove pomagače.

Raspitajte se ima li prostora da i sami negdje doprinesete i pomognete. Bar sat, dva nedeljno. Vaše malo je nekome mnogo. Naučno je dokazano da blagotvorno djeluje na psihu i održava mentalnu higijenu.

I stalno učite svoju djecu da pomažu.
I sigurno ćemo tako napraviti bar mali iskorak da postanemo naprednije društvo.

Dr Nina Mandić, pedijatar
Za MNE magazin