Tek po završetku specijalizacije, jedan od glavnih problema u svakodnevnom radu nam je bilo “pothranjeno dijete”. Danas se, međutim, savremena pedijatrija bori sa djetetom koje je gojazno i to je već gorući problem i izazov za budućnost našeg malog pacijenta. U pedijatrijskim krugovima to je patološko stanje, tj bolest, dijagnoza.

Prekomjerna tjelesna težina se objektivizira u našoj ambulanti putem tablica u kojima pratimo visinu i težinu djeteta obzirom na uzrast. Evo nekoliko savjeta da se problem preduprijedi:

-Dijete ne mora da jede ako više nije gladno- u redu je da se ne dovrši svaki obrok.

-Hrana ne treba da služi kao utjeha ili nagrada.

-Desert ne smije biti nagrada za pojedeno glavno jelo- time mu dajemo neopravdano veliki značaj.

-Neka cijela porodica jede zdravije, izbacite iz frižidera voćne sokove, a iz ostave grickalice i slatkiše. Tako svi dobijaju poruku o zdravoj ishrani, a ,,debeljuca” se ne osjeća usamljeno.

-Ograničite TV, umjesto toga svi, porodično pođite u šetnju, vozite bicikl, igrajte košarku…

-Šetanje kućnog ljubimca neka bude obaveza onih u kući koji imaju “viška” kilograma.

Ako je dijete starije, već u pubertetu, budite strpljivi i nemojte se fokusirati previše na djetetovu težinu. Radije ponudite zdraviju hranu i ohrabrite ga da se više fizički angažuje. Ukoliko istrajava, obavezno, posebno tinejžera, nagradite- ovo mu izgrađuje samopuzdanje.

Izbjegavajte “duhovite” komentare na račun djetetovog izgleda i… budite strpljivi!

U vrlo malom procentu je gojaznost odraz neke druge, najčešće hormonske bolesti. Svakako, razgovarajte o ovom problemu sa  pedijatrom, ako je potrebno, uputiće dijete dječijem endokrinologu.

Dr Nina Manić, pedijatar

PZU ,,Doktorica Mica”