Ideja za ovaj tekst nastala je kada sam pročitala šta o čuvenoj seriji Prijatelji, misli američki scenarista Hopkins. On za BBC izjavljuje da je ista početak antiintelektualizma, rijalitija i uopšte civilizacije u kojoj je važna dopadljivost, laka komunikacija. A struka, argumenti i obrazovanje su potisnuti u stranu. Naime, jedan od četiri glavna junaka serije, Ros Geler je paleontolog, predavač na univerzitetu i dobar dio serije je satkan od pošalica koje sa njim izvode ostali glavni likovi… Hopkins navodi da je to vrijeme i kad se u rijalitima počinje pojavljivati Donald Tramp, sadašnji predsjednik Amerike.
U svakodnevnom radu u našoj struci često nailazimo na situacije koje se prosto graniče sa razumnim ponašanjem. Apoteke su postale naši glavni saboteri i i direktno urušavaju struku. Imam utisak da u većini privatnih apoteka (ne svim!) radi nestručno i neiskusno osoblje, koje brutalno napada osnovne postulate medicine, a da toga nije ni svjesno. Jednom prilikom sam djetetu koje ima astmu, propisala hormonski preparat nakon što simptomi nisu prolazili na uobičajenu terapiju. Detaljno sam objasnila majci prirodu lijeka i naglasila da se nuspojave neće razviti pri kratkotrajnoj primjeni, kako je i bilo planirano da se uzima. Pri tome je sve dokumentovano, ispečatirano, potpisano na izvještaju specijaliste. Suvišno je napominjati da je ovaj postupak rutina u našem radu i pravilo pedijatrijske medicine. I majka od mladog apotekara u bijeloj uniformi iza apotekarskog pulta, dobija informaciju da je lijek ,,prejak”, i da, ako ga već daje djetetu treba da doda i ,,nešto za poboljšanje imuniteta”. Je li ovo stručni savjet? Da li je ovo mladićevo autentično mišljenje? Ili preparatu za imunitet treba pojačati promet? A majka bolesnog djeteta je savršena ,,meta” za manipulaciju.
Drugom prilikom je koleginica, subspecijalista i konsultant, propisala set ljekova za stomačne tegobe i komentar u apoteci se, takođe, odnosio na ,,jačinu” lijeka, uz sugestiju pacijentima da konsultuju još nekoga.
Ovih dana su roditelji djeteta koje treba da se operiše, pitali je li anestezija posebno opasna za dijete mlađe od tri godine (anestezija u vrijeme savremene medicine nosi minimalan rizik za pacijenta). Na pitanje, šta je izvor informacije, kažu, čuli su od prijatelja.
Ne umijem da dokučim šta je to što čini uticajnijim mišljenje mladog apotekara od mišljenja pedijatra (apotekarovo isključivo pravo je da objasni prirodu lijeka, a ne sudi o izboru terapije za određenu bolest)… i na koji način prijatelji i poznanici mogu da izazovu bojazan od anestezije… Otkud tolika moć glasina nad činjenicama i argumentima struke. O fenomenu antivakcinalnog lobija, koji u našem regionu predvodi folk zvijezda… ovdje ne bih ni trošila riječi. Gorepomenuti scenarista kaže da se predsjednik u Americi birao na osnovu dopadljivosti, kriterijuma, s kim bi voljeli da popijete pivo, a ne kvalifikacija, pouzdanosti, obrazovanja. I da je ismijavanje intelektualca Rosa iz čuvene serije Prijatelji početak dovođenja u pitanje činjenica iza kojih stoji nauka i obrazovanje. Pouzdani izvori. Treba li i struci neki marketing? Neka primamljiva obloga? I kako je u današnje vrijeme promovisati?
Dr Nina Mandić, pedijatar
PZU ,,Doktorica Mica”
Najnoviji komentari