Kako bi nam možda moglo biti bolje?
Šta o svemu misli moj komšija Peđa?
Moj komšija Peđa je miran, dobronamjeran čovjek, nešto stariji od mene. Znači već u izvjesnim godinama.
Kažu da je talentovani serviser svega digitalnog. U podrumu našeg solitera ima radionicu koja je, takođe kažu, puna raznih ekrana i digitalnih naprava. I on u svom carstvu provodi većinu dana.
Peđa često u pauzama stoji na ulazu u naš soliter i sa svojim brojnim mušterijama vodi žučne rasprave, obično političke. Iz boje glasa i gestikulacije se da zaključiti da je vrlo ubijeđen u svoje mišljenje, koja god tema da je na tapetu. Nisam radoznala, ali naš lift se obično dugo čeka, sporo opslužuje nas stanare četrnaestospratnice, a Peđa glasno govori i htio ne htio…do ušiju dođu njegovi dugi monolozi.
Ne mogu se sjetiti kako se na mračnom, zagušljivom hodniku, dohvatismo teme vakcina. Vjerovatno sam ga pitala što nikad ne nosi masku, a skrenula pažnju da nas puno krstari hodnicima i da bi mogao biti ugrožen. ( Od ove zdravstvene edukacije koju sprovodim svuda, moja djeca se gnušaju, možda s pravom).
Elem, Peđa mi je naširoko i strpljivo i vrlo kulturno objašnjavao da su i maske i vakcine jedna potpuna zabluda. Bez trunke sumnje u svoja uvjerenja.
Nisu problem Peđina uvjerenja. Već njegova potreba i način da meni objasni “situaciju”. Nisam ljuta, već iskreno začuđena Peđinom ubjeđivanjem mene na zadatu temu.
Da li je moguće da je struka tako nisko pala da Peđa prema njoj nema nikakav zazor?
Onomad sam mijenjala tuš kabinu i vrlo pažljivo slušala iskusnog vodoinstalatera Rokija – koju da uzmem…na šta da obratim pažnju, jer ja o tome NE ZNAM. A Roki zna.
Na mrežama velika diskusija i polemike oko polaska u školu…trajanja časova…
Pustimo epidemiologe da odrede kako je najoptimalnije. Da nam daju uputstva i instrukcije. A mi da ih samodisciplinovano pratimo. Tako ćemo vjerovatno najbolje balansirati između koristi i štete.
Mi, pedijatri, očekujemo da će više djece bolovati.
Naši protokoli nam kažu nedvodmisleno kako da liječimo: da ne dajemo antibiotike odmah, preventivno. Da ne snimamo pluća odmah. Da pratimo opšte stanje.
Lakše je i bolje kad imamo instrukcije od nekoga ko zna više od nas.
Naravno da i dalje kod djece ne očekujemo ozbiljne komplikacije.
Tako, da ako malo više čujemo od onog ko je iskusniji i znaveniji možda nam i život bude kvalitetniji, zdraviji i jednostavniji.
Dr Nina Mandić, pedijatar
PZU Doktorica Mica, Podgorica
Najnoviji komentari