Ovih dana u ordinaciji stalno ista slika: dijete je krenulo u vrtić, šmrca, kašlje, ima blago povišenu temperaturu, roditelj zabrinut, ne toliko zbog same bolesti, već zbog instinkta koji mu govori da je odvajanje od kuće i boravak u kolektivu ipak nastupilo prerano. Nekako se saosjećam sa njima i ove slike me vraćaju u to davno vrijeme kad su me mučile iste brige. Moji blizanci bi danima šmrcali i ujutru bi počela  jurnjava ,oblačenje, obavezno ubjeđivanje  da popiju šolju mlijeka jer nisam sigurna da će ga popiti u vrtiću… Onda, u hodu, primjećujem da je neko od njih bezvoljan, pipnem čelo i shvatim da  mora ostati kod kuće… Njihov polazak u vrtić odvijao se istovremeno sa mojom specijalizacijom  i svaki propušten dan na poslu nije značio samo bolovanje,već i nadoknađivanje propuštenog i produžavanje specijalističkog staža. I sad se loše osjećam kad se toga sjetim.

Današnji roditelji su u još težoj poziciji. Zahtjevi savremenog života ne prepoznaju mogućnosti razboljevanja i uopšte vanrednih prilika u porodici, jer su rad i trčanje za zaradom koja će obezbijediti osnovnu egzistenciju, imperativ današnjice.

Stručnjaci se svakako slažu da jaslice djeci nisu neophodne i da će djecu do treće godine života bolje čuvati mama ili baka (ili neka topla, vesela i dobronamjerna teta).

One će im posvetiti više pažnje nego što to može vaspitačica koja istovremeno brine o većem broju djece. Naravno, jaslene groupe uvijek ostaju kao dobro rješenje za mališane koje roditelji nemaju gdje da ostave.

Kad djeca malo emotivno sazriju situacija se potpuno mijenja. Vrtić tada postaje pravo mjesto u kojem se klinci uče redu, navikavaju na određeni dnevni ritam, izlaze na kraj s vrsnjačkim razmiricama i saznaju još mnogo toga. Možda je od svega najvažnije što je dijete u obdaništu isto među jednakima, a ne u centru pažnje i očekivanja roditelja.Sve navedeno doprinosi sveukupnom razvoju djetetove ličnosti.

Ipak, imajte na umu da treba izbjegavati cjelodnevnu odvojenost mališana od roditelja. Ona nije poželjna, jer za posljedicu može imati osjećaj tuge i sjete koji djecu može pratiti cijelog života. Na dnevnoj osnovi provodite što više vremena sa svojom djecom.

Dr Nina Mandić, pedijatar

Pedijatrijska ordinacija ,,Dr Mica” Podgorica