U susret 18. novembru, Danu svjesnosti o antibioticima…

U roditeljskom domu je vladalo blagostanje svake vrste. Nije, dakle, falilo ničega, pa ni ljekova, ponajmanje antibiotika. U ostavi, na vidljivom mjestu, stajala je šarena kutija (od cipela, brižljivo oblijepljena tapetama spolja i iznutra), a u njoj poslagano pet do šest vrsta antibiotika, od svake bar po dva primjerka. Ponekad su se tu mogle naći i flašice s penicilinskim prahom. Napominjem da se sve dešava 70-ih i 80-ih godina, ratovi i nestašice nastupaju kasnije. Na kutijama nije bilo rukom dopisano koji se za šta koristi, moja  mama je to prosto znala.

Mama je cio radni vijek provela kao ekonomista u zdravstvu i nekako je bilo sasvim prirodno da se razumije  u medicinu (!?).Moram priznati da je  za ozbiljnije boljke ipak  konsultovala „prave“ ljekare. To je u praksi značilo-čim ti procuri nos, znalački se prošara pogledom po kutiji, napravi odabir i slijedi terapija sedam dana. Ako dođeš iz igre raskrvarenog koljena, direktno se na ranu sipa prah iz antibiotske kapsule s ciljem da se preduprijedi infekcija (ovaj postupak je potencijalno opasan, ali to je druga priča)…

Kad sam došla sa specijalizacije, pokušala sam da joj objasnim da za obične prehlade neću djeci davati antibiotike. Zgranula se i rekla da to po prvi put čuje …da eksperimentišem na sopstvenoj djeci…da su uvijek „slinava i zdravstveno zapuštena”…

Crna Gora je druga po potrošnji antibiotika u Evropi (moja mama je tome dala svoj pošten doprinos). Velika potrošnja  podstiče godinama veliku otpornost bakterija  na antibiotike. To u praksi znači, da se može desiti da za neku bakterijsku infekciju više nemamo antibiotika na raspolaganju.

Osvijestimo se! Ne posežimo za antibioticima olako. Predviđa se da će za 50-ak godina stopa smrtnosti od otpornih bakterija, biti veća od umiranja izazvanog malignim bolestima.

Moja mama i njene ispisnice, brižne crnogorske bake, mit  o antibioticima prenose  na svoju djecu, mlade i nesigurne roditelje preko kojih se prelama nepotrebna i iscrpljujuća dilema.

Promišljeno i oprezno davanje antibiotika samo kad je to potrebno je zalog dobrog zdravlja za naše buduće generacije.

Dr Nina Mandić, pedijatar

PZU ,,Doktorica Mica”