Moj prijatelj je dobrodržeći uglađeni gospodin. Vremešni. U toku korone je bio vrlo oprezan. Ekstremno. Uredno se vakcinisao. Revnosno nosio masku i na otvorenom prostoru. Među poslednjima prestao da je koristi. Nikome ne pada u zagrljaj da ne pokupi neki virus. Osim meni – ignoriše činjenicu da sam ja stalno s njima u kontaktu.
Prije nekoliko mu je iznenada smrtno stradao dobar drug. Bio je zatečen (i tužan naravno) jer “nikad nije išao kod doktora”. Objasnila sam mu da su preventivni, redovni pregledi “zlata vrijedni”, po principu “bolje spriječiti nego liječiti”, pa se i on jedva odlučio na nekoliko posjeta ljekaru koji priliče njegovom dobu i polu. Medicina tačno propisuje koliko često u kojim godinama muškarci i žene provjeravaju svoje zdravlje.
Razbolio se. Insistira da odmah krenemo s antibioticima. Ima blagu groznicu. Kaže “Daj hitno Brufen.”
Za neupućene, tj. one koji nisu pročitali naše “edukativne papiriće” (ima ih i na sajtu), greška za greškom. I antibiotici i posezanje za lijekom dok temperatura raste, tj. traje groznica.
Pitam ga hoće li malo čokolade, da mu da energije i popravi raspoloženje. Ne, veli, to je slatko, podiže temperaturu (takođe zabluda).
Čim je bolje, trči na balkon da zapali cigaretu, strastveni je pušač.
Moj Zoki je čovjek “širokijeh shvatanja” (dugo je živio u inostranstvu), politički neopredijeljen, a kritičan prema ekstremima, zaštitnik prava manjina i zaštitnik prava žena. Veliki protivnik agresije svake vrste i lokalnih, mentalitetskih, folklornih momenata (u prenesenom smislu).
No, ponekad se pitam, šta ima zajedničko s nekim našim roditeljima koji se boje promaje, traže antibiotike i ne daju djeci slatko kad imaju povišenu temperaturu.
Vjerovatno ni On a ni Oni, nisu pročitali naših tridesetak rečenica koje neformalno zovemo: Šta svaki roditelj treba da zna kad mu se dijete razboli.
Dostupni u elektronskom izdanju i na papiru.
Izvolite!
Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”,
Podgorica
Za MNE magazin
Najnoviji komentari