Daleko smo…daleko

Daleko smo…daleko

Ne volim Austriju. Uzela je moje žensko dijete. I emotivno i službeno je više njihova nego naša. Ali, takav je život. Pustiti djecu da idu svojim putem, to je bio cilj, jedini pravi, roditeljski. Emocije su nuspojava. Ćao, nema više. Nema više da ih gledaš kako rastu,...
Lisabon – praznik za oči, uši, stomak. I dušu.

Lisabon – praznik za oči, uši, stomak. I dušu.

Već prve večeri sam u šetnji bila očarana gradom i s glavom međ oblacima uspjela da padnem i ozlijedim ruku. Ujutru smo Vjera i ja konzilijarno odlučile da je bolje poći na snimanje nego se prijaviti na predavanja. Otišle smo u malu privatnu bolnicu (imala sam putno...
Kada smo zadnji put zaista primijetili da nekome nije dobro?

Kada smo zadnji put zaista primijetili da nekome nije dobro?

Svi smo pod uticajem najskorijih brutalnih dešavanja u Srbiji. Komentari i u medijima i u stvarnom životu su uglavnom zgražavanje, osuda, prijedlozi promjene zakona… U nezrelim društvima, kao što je naše, glavni zadatak pojedinca, a i javnosti je, da se pronađe...