Ovo nije sponzorisani tekst.
Apoteke su odavno prestale da budu “kuće zdravlja”, da mirišu onim bezbjednim mirisom uz koji ide ljubazna usluga uz obavezan stručni i dobronamjerni savjet o lijeku koji ti je propisan i koji će te izliječiti. Tako bi trebalo da bude. Ali više pretežno nije.
Apoteke su većinom, (ne sve!) postale mjesta na kojima se isporučuje mnoštvo bespotrebnih pilula i praškova, koje nemaju preporuku struke. No, često, (ne uvijek!) imaju preporuku apotekara s druge strane pulta (to nekada ni nije diplomirani farmaceut) u bijelom mantilu. Dobro su i skupo izreklamirani. Ne škode. I mnogo koštaju.
Kod Nataše je dugačije. I ona sama i njen tim, se uvijek javljaju na telefon i strpljivo komuniciraju i sa pacijentima, a i sa nama, kolegama.
Kod Nataše u apoteci takođe ima svakakvog blaga. I dječijih igračaka, ali prikladnih. Pametnih. I medicinske obuće, ali kvalitetne. Cijene pristojne.
Nataša je uvijek spremna da pomogne i nije izgubila saosjećanje zdravstvenog radnika za pacijenta.
“Najo, ima li šanse da (za prijateljevog prijatelja) nabavimo neki vitamin u ampulama?”
“To moramo nabaviti, to je terapija za onkološkog bolesnika”.
I lijek stigne kod nje. Nije mjerodavno da li “dobro prolazi”. Jer, apoteka nije prodavnica robe široke potrošnje.
Nataša je prava Cetinjanka. I naglaskom i stavom i svojom odmjerenošću i uglađenim ponašanjem, koje odaje poštovanje za svakoga “s druge strane pulta”. Tačnije, za pacijenta, koji je došao jer mu treba pomoć. A ne da potroši novac.
Dr Nina Mandić
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”,
Podgorica
Najnoviji komentari