Ovih dana sam se čula s drugom i uvaženim kolegom, uglednim pedijatrom cetinjske bolnice, inače prekaljenim aktivistom na društvenim mrežama: da li objavim ovaj “škakljivi” tekst. Podržao me je i on, evo, neće ostati u ladici.
Oduvijek sam željela da poboljšam komunikaciju i razumijevanje između nas pedijatara i roditelja jer je smatram neobično važnom.
I ovaj tekst ima za cilj da glorifikuje ili da na značaju razumu i razumijevanju procesa liječenja.
Dakle, za pacijenta uvijek biramo optimalno rješenje to jest, najbolje moguće. Da dijete ozdravi, ali bezbjedno i bez dugoročnih posljedica. Da ne koristimo puno “jakih” ljekova i bespotrebnih dijagnostičkih procedura.
I da uvijek, bez obzira šta preduzeli, brinemo. Kako je ono dijete? Da li je temperatura spala. Dođite na kontrolu ako niste bolje. Pođite noćas u bolnicu ako otežano diše, uporno povraća, ako se uz povišenu temperaturu pojavi ospa…To jest…ako stvari počnu da se komplikuju… Jer od komplikacija uvijek strepimo i jer često ne možemo da ih predvidimo niti preduprijedimo…Ma koliko se trudili.
A. je naš stari pacijent, a mali dječak.
Kao i obično, kašljao je, imao povišenu temperaturu, a njegovi laboratorijski nalazi i pregled su ukazali da se radi o virusnoj infekciji i bronhitisu. Temperatura se primirila na par dana i ponovo je skočila zbog čega je doveden na kontrolu. Njegovi nalazi, laboratorijski i klinički su bili u blagom pogoršanju, zbog čega sam se odlučila na antibiotski sirup, dosta jaku terapiju, za koju, ipak, nisu bili ispunjeni kriterijumi (dječak je bio u dobrom opštem stanju, bez jasnih znakova upale pluća i bez visokih upalnih parametara koji zahtijevaju antibiotik). Drugim riječima, “pala bih na ispitu” pred komisijom eksperata, što sam jaki antibiotik preuranjeno dala.
Ali, tu nije kraj. Jer u medicini jedan i jedan nisu dva, a iznenađenja su moguća.
A. je bio dobro par dana i ponovo ima skok temperature. Roditelji kažu da se dobro osjeća, igra se i raspoložen je kad mu temperatura padne – za nas je to vrlo važan povoljan znak, da se ne radi o ozbiljnom stanju. Uprkos svemu, poslije trećeg pregleda sam zabrinuta, iako je terapija po preporuci već data. Nakon što sam ga poslušala, sumnjam da se razvila komplikacija. Upala poplućnice i izliv (u narodu, “voda na plućima”). Uprkos datom jakom antibiotiku. Uprkos tome što su nalazi bili, skoro pa “mirni” i u tom momentu. Uprkos tome što je A. bio raspoložen i dobrog opšteg stanja.
A. je primljen u bolnicu, uklonjena je tečnost koja je pokrivala jedno plućno krilo. Sada je dobro i on i njegova pluća. Danas je već kod kuće, ubrzo nadamo se i potpuno zdrav.
A roditelji? Bili su utučeni i zabrinuti. Ali i prisebni. I razumni.
Bili smo u kontaktu sve vrijeme. I dobro se razumjeli.
Hvala im na tome.
Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”, Podgorica
Najnoviji komentari