Bibu i njene djevojčice ne poznajem dugo.
Od skora dolaze kod nas. A po preporuci njihove doktorke koja ih je “podigla”. I koje više nema među nama.
Prvi susreti su nam bili uvijek pomalo emotivni, nas dvije pustimo po koju suzu, popričamo o našoj Ljubinki, o njenoj dobroti, posvećenosti, blagoj i nježnoj prirodi i ljudskosti. Osobinama kojima je plijenila. I to što je Ljubinka dio naših zajedničkih sjećanja i nas čini nekako međusobno bliskim, kao da se znamo odvajkada.
Biba je od onih uvijek po malo uplašenih majki, koje strepe dok traje pregled, čekajući na konačni ishod i dijagnozu.. A djevojčice su dvije nasmijane, zdrave školarke. Povremeno zabrinuto pogledaju u majku i promišljaju o njenoj pretjeranoj brizi. Vidi se da su njegovane i da žive jedno lijepo, sretno i spokojno djetinjstvo.
Kad njih tri uđu u ordinaciju, uvijek se sjetim onog spota u kojem je Šer majka koja igra s svojim ćerkama i pjesmom ih savjetuje kako će odabrati dobrog momka.
Poslednji put sam im podijelila komplimente. A usput komentarišući da mi ponekad izgledaju isuviše bezazlene i pomalo nespremne za stvarni život.
I onda je uslijedio Bibin odgovor koji mi je uljepšao dan i pod utiskom sam i dalje.. I nađoh za shodno da o njemu pišem…
Biba kaže da se odlično snalaze u društvu. Da su povazdan napolju, iza zgrade u velikoj grupi vršnjaka od njih 30-ak. Na velikom prostoru – igrališta, klupe, stoni tenis…i iz nekog, sasvim legalnog razloga, stanari nisu dozvolili da se tu išta više gradi, već su napravljeni odgovarajući uslovi za dječiju igru.
Mališani ovdje imaju osjećaj da pripadaju većoj zajednici vršnjaka koje dobro poznaju, imaju s njima razmjenu energije, emocija, zajedničke igre, pa čak kažu da i rođendane slave na tom velikom i namjenski uređenom igralištu. I povremeni sukobi su dobrodošli, jer ih uče stvarnom, nesavršenom životu.
Kao da je neko stručan, ko se bavi dječijim razvojem davao savjete kako treba da izgleda slobodno vrijeme. U ovoj maloj zajednici.
Kad im vremenske prilike dozvoljavaju, ljeti, ostaju do kasnih večernjih sati. A Biba i ostale mame su pripravne, da se “uleti” u stan po vodu i po koji zalogajčić. Kad su je jednom ostale komšije pitali koji su njeni, Biba je odgovorila “Svi su moji”.
Odavno nisam vidjela školarce oko zgrade. Jednom ću poći u njihov kraj da se nagledam te miline!
Dragi roditelji,
Kad birate kvart za stanovanje, mislite na ove detalje koji su neobično važni za zdravo djetinjstvo. Važni su kao temelj, na koji se nadograđuje cijeli život. I od kojeg zavise kasnije, važne odluke i postupanje u izazovnim i teškim trenucima.
Pa će mozda, kad imate širu sliku, Tuški put biti primamljiviji.
A i jeftiniji.
Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”, Podgorica
Najnoviji komentari