Igra.
I Kum Necko
Kažu da djecu treba naučiti da uče tj. rade, razmišljaju i da se…igraju, zabavljaju.
Imam Kuma Necka, koji mi je autoritet za taj, veoma važan segment života. Za mentalno i fizičko zdravlje, za prepoznavanje suštine…I davanje smisla svemu što naše bitisanje čini.
Necko užva u svemu: dobroj knjizi, čašici, pravoj dnevnopolitickoj novini koja će ga informisati na pravi način, dobroj muzici. I nadasve, dobrom društvu, odabranom, po njegovom meraku i kriterijumima. Zanimljivom, širokih shvatanja, nadarenom i iz različitih krajeva bivše nam Domovine. Taj posjeti dobre poznavaoce vina, pa zađe u njihove vinograde u Vojvodini. Skoči do Borisa Dežulovića u Split da bi se vidio i sa Feđom Štukanom. Redovni je posjetilac skupova koji se održavaju u Sarajevu i Dubrovniku, a okupljaju glumce, muzičare i pisce iz Regiona. Tamo pjeva s Radetom Šerbedzijom. A u svom Papagaju u Baosićima ugošćuje Zorana Predina kad objavi novu knjigu, pa to bude pravi literatno-muzički ugođaj. Planinari u društvu odabranih prijatelja koji dobro poznaju svaku crnogorsku planinu, svako bajkovito, skriveno mjesto. I ima jednu naročitu ljubav i poštovanje prema prirodi.
Posjeduje istančan ukus i miris za biznis i poseban odnos prema novcu. Razumije ga kao sredstvo da udovolji sebi i drugima. Privatnim poslom se bavio od rane mladosti, sam učeći i razvijajući se. Pri tome mu je važna i etika poslovanja i poslovnih odnosa. Sve radi sa stilom, uspješno izbjegavajući zamke materijalnog koje mogu okruniti ljudsko biće u svakom smislu.
Kum gaji i kulturu sjećanja, na valjane i pomena vrijedne ljude, dogadaje i mjesta iz prošlosti. One, koji su se borili za bolje sjutra bez kompormisa…
Nekako kao da je njegov ukus za istoriju, knjigu, vino, muziku i ljude, odraz širine pogleda na život u cjelini. Isti, smatra on, treba dodirnuti, udahnuti, promisliti, posmatrati…Osjetiti svim bićem i čulima.
Juče nas je vodio u bajkovito selo Nedajno podno Durmitora, na koje je pao prvi snijeg. I tamo ima zanimljive i prostodušne, a prave prijatelje. Drvena kuća, ljeti restoran, u uglu peć na drva. Ranko i Stanica pripremili najukusniju jagnjetinu, krompir, s domaćim kajmakom i sirom. Sve začinjeno pošalicama i Rankovim doživljajima iz lova i Parka prirode Piva o kojem se stara i formalno, ali i iz srca i uvjerenja.
A mozda je kumu Necku igra predominirajući dio života, jer ga kod kuće čeka jedna Biljana, posvećena ljekarka, majka, prijateljica i domaćica. Ponekad mu se pridruži u igri, kad prilike to dozvole.
Hvala Kume što me ohrabruješ i učiš da se igram. Pod stare dane. Nama medicinarima ta lekcija najteže ide.
Kad porastem biću Necko.
Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”
Najnoviji komentari