Motiv za pisanje ovog teksta je činjenica da roditelji često dolaze na pregled sa već urađenim laboratorijskim nalazima. Smatraju da nam tako olakšavaju posao, da ćemo brže i bolje postaviti dijagnozu.
A to je zabluda.
Naime, laboratorijske nalaze, snimanja i svaku drugu dijagnostiku, radimo u vrlo pažljivo odabranom trenutku i sa jasnom namjerom. Upravo je to “umjetnost medicine”- da nađeš pravu, dobru mjeru za obim pretraga i vrstu terapije.
U pedijatriji je jako važno da dijete ne izlažemo stresu ” bockanja”. Da ga nepotrebno ne zračimo. Da ne dobija antibiotike ako nije potrebno. Time na duge staze čuvamo njegovo zdravlje. A bogami i novčanik roditelja i resurse zdravstvenog sistema, što nije zanemarljivo.
Moram priznati da dio odgovornosti za ove nove navike snosimo i mi ljekari.
Danas je na našim prostorima pacijentima postala dostupna najsavremenija dijagnostika, te oni sami, bez stručnog savjeta, obavljaju snimanja, rade laboratorijske nalaze, pa tek onda pođu po tumačenje kod ljekara. Na kraju se ispostavi da većina pretraga nije bila potrebna.
A mi ljekari, šta radimo?
Vrlo je čest manir, posebno u privatnoj praksi, da se traži puno dodatnih analiza “za svaki slučaj, da budemo sigurni”. Kad tražimo mnogo nalaza ostavljamo utisak “doktora koji nije površan”. Time se zadobija naklonost pacijenta, a zapostavi stvarni interes njegovog zdravlja i komplikuju u suštini bezazlene situacije, gubi energija, vrijeme i novac.
Mi za takvo postupanje, među sobom imamo izraz ” biti ili ne biti pošten u poslu”. Jer, kao što navedoh na početku, analize koje tražimo moraju imati jasan cilj, biti stručno utemeljene, a nikako motivisane isključivo potrebom da ostavimo dobar utisak. Drugo, s puno nalaza i terapije, ljekar štiti sebe, ne pacijenta. (Ukucajte na Guglu pojam defanzivna medicina).
Da bi ovaj tekst ipak bio više od koristi, a manje od (samo) kritike, poruka pacijentima: prvo pođite kod ljekara, a on će na osnovu svog znanja i iskustva odlučiti da li su potrebni nalazi. I koji.
Mnogo je učinkovitije ići na preventivne preglede, kretati se, boraviti u prirodi i zdravo se hraniti, nego na svoju ruku raditi gomilu ispitivanja. Tako se zdravlje čuva.
Podsjetnik roditeljima – vodite djecu na sistematske preglede. Tu se otkrivaju mogući razvojni i drugi zdravstveni problemi. Na vrijeme otkriveni, čuvaju zdravlje djeteta dugoročno. Kao i vakcina koju dijete u većini slučajeva dobija istovremeno.
A nama preostaje da se pridržavamo naših protokola, smjernica, algoritama ispitivanja. Nedvosmisleno pokazuju put kojim treba ići. To najbolje čuva i nas i naše pacijente. Tako će se optimalno izlagati dijagnostičkim procedurama, dobijati pravu terapiju i biti zdraviji. I zadovoljniji, nadam se.
Dr Nina Mandić, pedijatar
PZU ,,Doktorica Mica”, Podgorica
Najnoviji komentari