Ovih dana, kao uostalom uvijek u ovo doba godine, najviše je malih pacijenata, uglavnom dojenčadi, koji kašlju, poneko otežano diše i imaju karakterističan nalaz na plućima.Radi se o „dječijem bronhitisu“ s specifičnim karakteristikama, a zove se Bronhiolitis. Bolest je najčešće laganog toka, ali ponekad nepredvidivog. I mi pedijatri smo isfrustrirani činjenicom da se stanje našeg malog pacijenta, u čije liječenje ulažemo maksimalne napore, iznenada pogorša i zahtijeva hitno bolničko zbrinjavanje.
Prije dva dana sam mojoj dragoj koleginici Ljubinki Dragaš, neonatologu u Institutu za bolesti djece, uputila novorođenče od petnaest dana uz napomenu da je „dobro“ , ali da strepim od pogoršanja (novorođenčad su posebno tome sklona), na šta je ona komentarisala: “Šalji , s bronhiolitisom nam se nije šaliti Upravo je ona na svom fejsbuk profilu objavila ,,Vodič za roditelje djece koja imaju bronhiolitis”. Autori su pedijatri jedne ugledne američke bolnice. Prevodim ono što mislim da je važno da roditelji znaju.
„Bronhiolitis je najčešća „zimska“ bolest disajnih puteva u male djece i većina, oko 90 % će imati makar jednu epizodu. Za neke od njih simtomi će biti blagi, kao da imaju običnu prehlada, a za manjinu će uzrokovati manjak kiseonika, dehidraciju zbog odbijanja obroka i zahtijevaće hitan tretman. Najbrojniji pacijenti u dječijim jedinicama intenzivnje njege (odjeljenjima gdje se liječe ozbiljni, teški bolesnici) su zimi bebe i djeca do tri godine starosti koja boluju od bronhiolitisa. Novopečeni roditelji uglavnom ne znaju za ovu bolest.
Virus prvih dana dovodi do blage sekrecije iz nosa, lako povišene temperature, a zatim do ubrzanog disanja i „zviždanja“ u plućima. Tipično, bronhiolitis liči na prehladu prva tri do četiri dana, a onda stanje postaje ozbiljnije. Tada roditelji mogu primijetiti da dijete počinje čujno da diše, „sipi“ ili „škripi“. Ovo stanje traje sedam ili više dana, a kašalj obično potpuno nestane za dvije ili tri sedmice.
Obzirom da je brobhiolitis virusna bolest, nažalost ne postoji ciljana terapija koja će da dovede do izlječenja. Najčešći uzrok je respiratorni sincicijalni virus, ali mnogi drugi virusi izazivaju slična stanja.
Inhalacije fiziološkim rastvorom i „oslobađanje“ nosića-fiziološki rastvor u nos i aspiracija sadržaja, su mjere koje ublažavaju simptome.
Za prijevremeno rođene bebe i one do dva mjeseca starosti ova bolest može biti veoma ozbiljna i dovesti do kratkotrajnih prekida disanja. Kako smo ranije naveli, moguća pogoršanja (ne pogoršava se stanje svakog dijeteta ) nastupaju kako vrijeme odmiče, treći do četvrti dan. Beba uvlači pri disanju kožu između i oko rebara, tik ispod vrata i u području dijafragme (granice između trbuha i grudnog koša). Uz odbijanje obroka, to je znak da dijete mora da vidi pedijatar što je moguće prije. Ovo su znaci koji bi mogli da ukazuju na pomanjkanje kiseonika i potrebu za bolničkim praćenjem i oksigenoterapijom. Ako je dijete blijedo, ili je koža plavičasto obojena mirno je i djeluje iscrpljeno mora se hitno povesti u bolnicu!
U daljih par rečenica, pedijatri pojašnjavaju kako se mjeri broj udisaja kod djece, kako bi se upotpunila slika ovog stanja. Ostavićemo to pedijatru do kojeg je, uvjeravam roditelje, lakše doći kod nas, nego u razvijenim zemljama.
Cilj ovog teksta nije da zalazimo u finese ove bolesti nego da ukažemo da je potencijalno ozbiljna, a da su mogućnosti liječenja ograničene u ambulanti dok se koncentracija kiseonika ne spustii na „kritične“ vrijednosti koje zahtijevaju terapiju kiseonikom u bolnici.
U svakodnevnoj praksi koristimo priručne aparate gdje preko kože prstića izmjerimo količinu kiseonika u krvi. Tako se dodatno orjentišemo da li je pacijent za bolnicu ili ne. Najnovijia ispitivanja pokazuju da nam brojka koju dobijemo, takođe nije previše pouzdana. Ostaje pomno praćenje djeteta i strpljenje od strane nas pedijatara i vas mladih roditelja i to dovodi do pouzdano dobrih rezultata.
Bronhiolitis ne ostavlja dugoročne posljedice po zdravlje djeteta.
U prilogu je video zapis koji je napravio jedan savjesni američki roditelj. Njegov sin je sad školarac i zdravo dijete.
Izvor: cincinnatichildren.org
Dr Nina Mandić, pedijatar
PZU ,,Doktorica Mica”, Podgorica
Najnoviji komentari