“E, tamo te sigurno niko neće naći”, bio je komentar moje sestre kad sam joj rekla da smo htjeli da odemo negdje da se sklonimo i uklonimo, a ne putujemo previše.
Za svojih nepunih 60 godina sam drugi put u Čanju. Prvi put u prolazu i na putu do božanstvene Kraljičine plaže koja je bila, kažu, oaza kraljice Milene. Zaista nije znala da odabere… Do nje se može stići samo vodenim putem od pristaništa.
Uhvatio me je bio očaj kad smo stigli: gomila betona i metala. Zgrade i velike kuće, jedna neuglednija od druge. Stari suncobrani nabacani uz rub plaže, tik uz njih neke stare grede. Gomile smeća… kao da je kraj, a ne početak sezone. Zar ljudi ovdje nemaju ni malo ljubavi prema ambijentu u kojem borave? Sve je podređeno niskobudžetnom turizmu na nekakav opskuran način. Pri tome, cijene u lokalima nisu niske.
Mnoštvo nedovršenih betonskih objekata koji leže duž neasfaltiranih ulica. Ko da si u nekoj azijskoj državi (nije ni ova naša nažalost daleko… gomile smeća sve o nama govore, ne trebaju nikakve posebne analize i parametri).
Nekako je ovaj Čanj svačiji i ničiji. Govore se svi naši jezici iz istočne Juge: srpski, bosanski, makedonski i crnogorski i to mu daje neki poseban šarm.
Ljubazni domaćini su Makedonci. Njihova zgrada je do pola okrečena, a od pola su samo zidovi od cigle. Oni su kao mi, ljudi iz prošlog vijeka, pa je bilo lijepo vajkati se na prilike u obje zemlje i pričati o minulim vremenima.
Priroda prelijepa… plaža prostrana, duga i široka, od krupnijih oblutaka. Nije da nema cvijeća i zelenila. Hortenzije su posađene u neke saksije, zakopane u pijesak… Kako li će preživjeti nadolazeće tropske vrućine?
Na samom početku plaže potpuno drugačija slika više hotela, u predivnom zelenom i savršeno čistom okruženju.
A moj vremešni prijatelj u renoviranom rizortu prepoznaje socijalističku arhitekturu i prisjeća se nekih drugih vremena… Veli…nema više plesova na terasama i bliskih fizičkih kontakata koji su bili uvod u mnoge lijepe muškoženske odnose. Žene su, kaže, postale suviše nezavisne, a muškarci zaziru od njih, napiju se, pa “nisu nizašta” (ovo posebno naglasi)… i tako izostaje prilika da se ostvari neka lijepa veza, a možda i brak.
Uskoro stiže moja prijateljica sa studija iz Zagreba u posjetu. Čvrsto sam riješila da je fasciniram Crnom Gorom.
Čanj ću sigurno zaobići. U širokom luku.
Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”,
Podgorica
Najnoviji komentari