Ivančica i ja smo studirale zajedno. Naše prijateljstvo je preživjelo Miloševića, Tuđmana i ostale upečatljive likove savremenog doba. Traje 39 godina.
Studije u Zagrebu su bile skupe – mama je znala reći da su koštale koliko i kućica pored mora u ono vrijeme. Nije bilo priike da se obiđe hrvatsko promorje, svaki slobodan trenutak koristio se da se pođe do Titograda. Ovaj odlazak je, poslije mnogo godina, bio posvećen Kvarneru i Istri.
Ivančica je specijalist opće medicine i donedavni šef te službe u velikom zagrebačkom domu zdravlja. Odnedavno privatnik u okrilju državnog osiguranja koje joj “dahće za vratom” za svaki cent i trošak koji smatraju neprimjereno potrošenim. Nema slanja subspecijalisti za “sitnicu”. Nema neracionalnog propisivanja antibiotoka – osim što su potencijalno štetni, bespotrebno opterećuju zdravstveni budžet. Uzgred, zdravstvo i nije na nekom nivou, mladi ljekari odlaze i država s tim teško izlazi na kraj.
Ivančica je u svojoj matičnoj kući bila inicijator za osnivanje posebne službe za zbrinjavanje beznadežnih bolesnika. Njih obilazi gotovo svakog dana, ukoliko ih ima. Uključuje jaku terapiju i opijate za bolove u saradnji sa anesteziologom. U timu je i psiholog koji daje podršku porodici, a po potrebi se angažuje i sveštenik. Svi zajedno čine Službu palijativne njege koja brine o teškim pacijentima i olakšava im posljednje dane.
Duboko sam uvjerena da su ovakvi timovi neophodni svakom humanom i civilizovanom društvu.
Moje rodoljublje je ovog puta bilo na teškom ispitu. Na licu mjesta sam suočena… prvo s neočekivanim prirodnim ljepotama – nesaglediv broj ostrva, malih ušuškanih plaža, domaćih vinarija (svaka regija nudi samo svoje vino). I jednom upornom oslanjanju na tradicionalno, na domaći sir, pršut, tartufe, na kamen i drvo. Uz mir i tišinu. I miris borova i stjenovite plaže.
Sopstvena prošlost je ponuđena turisti i vodi se računa o svakom detalju. Da se njeguje i prikaže u svojoj jednostavnosti. Bez insistiranja na luksuzu.
Dio ponude su i kulturni događaji kojih ima na svakom koraku i u svakom obliku: izložbe, koncerti, pozorišta… Mi smo imali privilegiju da gledamo besmrtnog Radeta Šerbedžiju i njegova trupu koja izvodi kralja Lira na otvorenome u ambijentu drevne tvrđave na Malim Brijunima. Ostavili su nas bez daha.
Ne mozeš a da ne primijetiš tu osnovnu matricu po kojoj se turizam razumije i razvija. I ne mozeš, a da ne primijetiš koliko to nedostaje na ovim našim prostorima. I ne mozeš, a da te ne uhvati ljutnja i zavist…
Naša domaćica u bajkovitom mjestu Bale u Istri je takođe koleginica, sa drugim, nacionalno naglašenijim stavovima. Srdačna, dobronamjerna i gostoljubiva. Tradicionalna. I široko obrazovana. S puno poštovanja i opreza načinje osjetljive teme. I bez pokušaja da me ubijedi da ona ispravno razmišlja, a da ja nisam u pravu.
Iliti kultura dijaloga.
Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”
Najnoviji komentari