MLJET

Ne treba da se mre dok se ne vidi ovaj Mljet….

Veče pred odlazak na Mljet, sjedjeli smo kod Vjere i Njegija.

Odavno želim tamo da idem. Jer, onomad je Vjera pričala da su za studentskih dana, kriomice posjetili ovaj nestvarni “otok”. Da na ostrvu Mljetu ima jezero. I u njemu ostrvo. I na ostrvu manastir. I pomislih da se to mora vidjeti. Njegi, čovjek od fotografije, posla fotku, s Mljeta. Da dočara atmosferu. Na kojoj bi malo ko preopoznao Mljet.. …Ali bi njih dvoje iz mladosti, ko sa seta ljubavnog filma iz 80ih…Ljepša se na Mljetu nije mogla napraviti.

Na putu za Mljet, s početka Poluostrva Pelješac, s feribota smo mogli da vidimo Lovćen. Stigosmo na odredište, uronismo u zelenilo, okruženo morem. Ono se pomalja. Čas s jedne, čas s druge strane, čaš s obje, na suženjima i prevojima. Nepregledna borova šuma, isprekidana plavetnilom. I ljupkim naseobinama, sve kamenim kućama s crvenim krovovima. Nigdje zgrade. Niti višespratnice, kojom bi Neko, važan u našem društvu, zatvorio vidik svima okolo. Jer mu može biti. Puno jahti i jedrilica. Puno stranaca. Odasvud.

Nacionalni Park zauzima gotovo polovinu ostrva. Šume, dva jezera, manje i veće. U većem ostrvo. Na ostrvu benediktanski manastir iz XII vijeka. Trebalo ga je je izgraditi u uslovima tolikih prepreka vode i kopna.

Ručali smo u tom ambijentu. Cijene nisu previsoke. Riba svježa. Muzika lokalna. Nenametljiva. Ponuda vina isključivo lokalna.

Doslovno nigdje papirića, niti ikakvog otpada. More čisto, providno. Ali zato, cijelim parkom, a i šire, krstare rendžeri u svojim vozilima. Na leđima im piše Čuvar prirode. Kažu da smeća ipak ima, ali da ga danonoćno uklanjaju. Ima se utisak da stvarno čuvaju prirodu. I vole svoju državu.

Domaćin Mario ljubazan i pristupačan. Kaže da kod njih stvari nisu savršene, da ima korupcijie i politike u svakoj sferi života. Jako se obradovao što su došli Crnogorci, bio kod nas više puta i planira na Žabljak sledeće zime. Kaže, voli ljude s svih prostora. Potpuno razumije koncept turizma i onoga što se od njega očekuje. I voli svoj posao.

Uvala Blace na kojoj se kupamo je kao neki prirodni bazen. Ograđen stijenama po volji prirode. Pješčana plaža, malo posjetioca. Željnih mira i tišine. Plitko dno kad uđeš i dalje.. Temperatura vode oko 27. U pozadini borova šuma i prirodna hladovina. Ručak smo donosili na plažu. Smještaj je bio 50ak m hoda.
Cijene umjerene, u marketu i niže nego kod nas, s bogatijom ponudom.

Topla preporuka da se posjeti Mljet. A za održavanje čistoće, ne treba previše truda, novca, ni finansijskih sredstava. Tako bar tvrdi naš domaćin gazda Mario.

Nina Mandić, pedijatar

Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”