Obzirom da je ova rubrika uglavnom inspirisana događajima s kojim se susrećem u svakodnevnom radu, na red je došla tema koja je često i frustrira roditelje.
„Neće ništa da jede“-čuvena rečenica zabrinute make, pored koje je (najčešće) zadovoljno i zdravo dijete. Nije rijetkost da su i mama i dijete „puniji“, a roditelji (najčešće mama), su zabrinuti zbog odbijanja obroka.
I sama se sjećam da sam u uzrastu do njihove treće godine, na dnevnoj osnovi bila zabrinuta oko toga da li su pojeli sve što sam ja opsesivno i pažljivo osmišljavala, dajući previše cijeloj priči oko jela na značaju.
…da ne naglašavam da sam I tada (kao I sad) spadala u “punije” roditelje, a djeca su “kršna” genetski. Jedna starija komšinica je mislila da imam tajne recepte za ishranu koje neću da dijelim s ostalima, a da s u moji zbog toga dobro razvijeni. Bila je, svojevremeno, kuvarica u poznatom hotelu.
Današnji roditelji su jednako opterećeni jelom, a kad se na to još nadoveže imperativ zdrave ishrane, cijela priča se dodatno komplikuje.
Prvo I osnovno:savremena medicina još nije pronašla uzročno posljedičnu vezu između organske ishrane I zdravlja pojedinca u cjelini. Dakle, ne postoji stvarno, medicinsko utemeljenje za uvjerenje da “superzdrava hrana” garantuje dobro zdravlje. Nažalost, tvorci savremenih reklama ciljaju na naš strah za zdravlje. I trguju s tim. To, naravno, ne znači da djeca treba da jedu iz restorana brze hrane, ali svakodnevno insistiranje na”godži bobicama, batata krompiru I brokoliju”, ne doprinosi zdravlju. Ostaje zlatno pravilo-voće, povrće meso, žitarice.
Gladna djeca jedu. Probirljiva I sita neće. Samo će gladna, probirljiva djeca jesti. Potrebno je strpljenje I čekanje da dijete ogladni. Ako uvijek na listi ponuđenih obroka budu plačinke, nemojte se čuditi što hoće samo njih .
Novo jelo se djetetu ponudi više puta, bez zahtjeva da se obavezno pojede.
Izuzetno je važno da nikad ne tjerate dijete da jede jer na taj način izazivate otpor prema jelu I obrok postepeno postane tačka razdora između vas. Takođe, dugoročno je važno, da naučite djecu da slušaju svoj stomak, a ne da gledaju u tanjir I obavezno ga isprazne (lično sam imala s tim problem, uvijek razmišljajući kako “tamo negdje”neko nema šta da jede, a moja djeca odbijaju da pojedu sve-velika greška!) Dosljednost I istrajnost su važni-nema grickanja između obroka I sljedeći će automatski biti bolje prihvaćen. Stručnjaci kažu da je put u dječju gojaznost praćen upravo prethodno pomenutim ponašanjem.
U ovo vrijeme brzog života, nemojte od trpezarijskog stola praviti borilačku arenu I mjesto konflikta, već uživajte I družite se u dragocjenim trenucima objedovanja.
Vrijedi pokušati!
Najnoviji komentari