…Na pregled dolazi zabrinuta mama sa dječakom koji ima povišenu temperaturu. Opširno opisuje koje sve simptome ima, šta je jeo prethodnih dana i akcenat stavlja na nedoumice gdje i kako je mogao da se razboli. Naročito je zbunjena činjenicom da mu je prethodno dala bar jedan preparat za poboljšanje imuniteta i jedan na bazi vitamina. Na internetu je pročitala da je time mogućnost razboljevanja svela na najmanju moguću mjeru. Sada misli da je stanje vrlo zabrinjavajuće i da bez antibiotika proći neće…
Ovo je česta scena u našoj ordinaciji i ponukala me da napišem nekoliko činjenica o nama pedijatrima.
Pedijatar prvo završi pet godina medicinskog fakulteta. Neću puno dužiti o tome koliko se teško upisati, a i prethodno gimnazijsko školovanje mora proteći briljantno-to je uslov za upis. Petogodišnje studije iziskuju veliki umni i fizički napor, odricanje od provoda i beskrajnog zabavljanja. Nakon toga slijedi obavezna godina ljekarskog staža i dvije godine rada u opštoj praksi. Kao i upis na fakultet, dobijanje specijalizacije je svojevrstan stres, a želiš samo to i ništa više…
Specijalizacija traje četiri godine i obično se zadnja godina provodi u velikom univerzitetskom centru, ,,na strani”. Tipičan pedijatar na specijalizaciji je žena sa malom djecom, pa to znači odvojenost od porodice i neophodna pomoć sa strane ( moja majka bi na ovom mjestu imala štošta da dopiše i ispriča). Svaki specijalistički staž podrazumijeva i brojna i naporna dežurstva i suočavanje sa najtežim pacijentima, ponekad i smrću. Kruna svega je specijalistički ispit, koji traje cijelo prijepodne, praktični dio, pa usmeni, tri ispitivača sijede glave … Hoću li proći ispit, osramotiti se? Hoću li sve znati? Pa potom godine sticanja iskustva i svakodnevno informisanje o novinama, predavanja, kongresi, radovi…I mnogo susreta na ulici, prodavnici i mnogo razgovora preko telefona koji se tiču davanja savjeta i rješavanja tekućih zdravstvenih problema…prijateljima, komšijama, poznanicima…ne samo pacijentima u ordinaciji.
Divno je postajati i biti pedijatar…Uz pozdrav svim ,,mojim” mamama i tatama, pitanje: Da li mama s početka teksta čita ovo?
Dr Nina Mandić, pedijatar
PZU ,,Doktorica Mica”, Podgorica
Najnoviji komentari