Da li smo dovoljno dobri?
U susret predstojećim Blagim Danima
Odrasla sam u socijalističko vrijeme i u mojoj porodici se vjerski praznici nisu slavili.
Ali na studijama u Zagrebu sam shvatila kakvo višestruko značenje imaju Blagi Dani – da je to vrijeme povezivanja, davanja i, rekla bih, nanovo podsjećanje da budemo dobri za druge, da doprinosimo osjećanjima, postupcima, materijalno, shodno potrebama naše okoline, pružimo pomoć i podršku bilo koje vrste.
Poslednji put kad smo napravile neku malu donaciju za djecu koja su u socijalnim potrebama, Vjera je, hrišćanski, smatrala, da se time ne treba razmetati i objavljivati na mrežama. A ja sam bila drugačijeg mišljenja. Da ćemo biti podstrek i drugima da daju i pomognu, primjer kako treba. Ili da bar o tome razmisle.
Kad sam sa studija došla u našu učmalu sredinu i počela da radim, svakog dana sam se kući vraćala razočarana i nezadovoljna. Komunikacijom u bolnici, odnosom prema nama mlađima i nezainteresovanošću starijih kolega da nas “uvedu” u posao. Mome ocu su dosadila svakodnevna vajkanja, pa je jednog dana rekao: “Nina, nisi odrasla u švajcarskoj grofoviji, nego ti je otac čuvao ovce u Banjanima, pa sudirao u Beogradu. Pa te, zato, poslao u veliki grad da naučiš nešto novo, budeš bolja i proširiš vidike. I vratiš se u Crnu Goru, daš i primjer drugima, ne da kritikuješ, jer od toga nema pomoći.”
Ja obrisah suze i pomislih da nije loše da mi to bude izazov i životni moto.
Autoriteti savremenog doba, društvene mreže, javne ličnosti u bližem i daljem okruženju, kao da se takmiče ko će biti vulgarniji, nametljiviji, agresivniji. Dobrote, brige za drugog, istinskog saosjećanja ima veoma malo.
To pokazuju i skorašnji događaji u Gimnaziji i na Cetinju, gdje u drugi plan padaju oštećeni i stradali pred nezaustavljivim napadima vulgarnog političkog i mentalitetskog razmišljanja. Ali …Ipak se kreće…
Sara je nadrasla politiku i pokazala kako svojim primjerom možeš doprinijeti da se stvari pomjere s mrtve tačke.
Događaji na Cetinju su tragičan kraj jednog čitavog lanca nebrige, nedostatka saosjećanja i nagomilanog bijesa i frustracije.
I manjka bilo kakvog doprinosa društvu i ugroženima.
Da se nadamo da su toliko bolni i strašni, da će nas prizvati da budemo bolji.
Za početak, ne bi bilo loše da se za ovaj Božić preispitamo kad smo poslednju put doprinijeli.
Uradili nešto dobro za druge.
Ako nismo, sad je prilika. I da uradimo. I da nam to postane rutina i navika. Biće bolje i drugima. A i nama – više ćemo voljeti i poštovati sebe.
Sretan Božić!
Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”, Podgorica
Najnoviji komentari