Dužnost zove, pa opet o vakcini

Epidemija malih boginja kuca na vrata

Uvijek mislim da su javni pozivi za vakcinisanje veoma važni. A opet…ne daju značajne rezultate. Moramo promijeniti taktiku i način komuniciranja s roditeljima.
Da pokušamo da osvijestimo, produbimo odgovornost, dotaknemo našu ciljnu grupu s neke druge, još neotkrivene strane.

Uvijek se sjetim da kad smo 90ih radili u romskim kampovima, prostorije su bile tepihom prekrivene, sjedjeli smo na sunđerima i u čarapama-tako smo bili bliži našim korisnicima. Tako su nam više vjerovali i nekako znali da smo sami ubijeđeni u ono što govorimo.
I uvijek je u svako vrijeme teško razbijati mitove, podizati svijest i edukovati. Rezultati su skromni i ne baš brzo vidljivi.
Ali važno je da bar pokušamo da doprinesemo.

Poslije 20 godina bliskog kontakta s roditeljima imam nepogrešiv osjećaj koji se odnosi na rezultate mojih savjeta. Tj. nepogrešiv osjećaj “da li me čuju ili ne”.
MMR je gotovo uvijek kamen spoticanja.
I zato se trudim da razgovaramo na licu mjesta, uživo, u četiri oka. I govorim ličnim primjerom.

U okviru opšteg raspitivanja o djetetovom zdravstvenom stanju, uobičajeno je da pitamo da li je uredno vakcinisano i da li je dobilo MMR pred vrtić.
“Čekamo da malo poraste, da ojača…”
“Da progovori”.

A ova vakcina se upravo daje pred ulazak u kolektiv, tj vrtić, koji je glavni rasadnik infekcija svake vrste…Tako da odgađanje vakcine nemjerljivo povećava rizik da se dijete razboli.

Evo ključnih poruka:
Stopa vakcinacije je niža. Ali brojke pokazuju da rađanje djece s autizmom ne jenjava. Što je najneposredniji i očigledan dokaz da jedna s drugim nema nikakve veze.
Male boginje se neobično lako prenose.

Komplikacije su zabrinjavajuće česte, opasne i smrtonosne a mogu ozbiljno ugroziti djetetove intelektualne funkcije – usporiti njegov razvoj ili ga zaustaviti. Na duge staze, u zrelijem dobu, virus može, nakon što se neko vrijeme pritaji u organizmu, ostaviti drastične posljedice na mozak i dovesti do uništavanja njegove funkcije i čovjeka potpuno onesposobiti. S sigurnim smrtnim ishodom.
Oni koji nisu vakcinisani, žrtve su bolesti i izvor zaražavanja. Tj. nosioci epidemija.
Šteta od izbjegavanja vakcinacije nije samo lična, već i opšta, za društvo u cjelini.

Dok pišem ove redove, već me obuzima nelagoda, koja polako prelazi u ljutnju. Nije fer…
Ali ja sam dječiji ljekar i imam obavezu i dužnost da pomažem, da iznova i iznova objašnjavam i prosvećujem, a ne da osuđujem.
I…tačka.

Dr Nina Mandić, pedijatar
Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”, Podgorica

Za MNE magazin