Rezultati popisa su konačno objavljeni. Očekivani su se s velikim uzbuđenjem. Kao da ništa prije nas nije postojalo. Niti će u budućnosti.

Da li je više Nas ili Njih? Kojim ćemo jezikom govoriti (jer onaj drugi ne razumijemo????).

Mnogo duskusija, predloga i “navođenja vode na svoju vodenicu”. I bolne činjenice da se stvari vjekovima nisu pomjerile s mjesta. Nego postale još gore.

Vjerovatno ove vječne teme imaju svoje utemeljenje u istoriji i stvar su naših komplikovanih civilizacijskih i drugih dometa. I svakako nisu tako jednostavne ko što ih ja ovdje predstavih..

Ali…

To što smo famoznim popisom dokučili da nam nacija “stari” nije stvar ničijeg fokusa. Ili, ne daj Bože, pokušaja, da se nešto preduzme. S ciljem da se bar malo “podmladimo”. Preduzmemo mjere da se uslovi za novopečene roditelje i one koji to žele biti, poboljšaju.

Često smo u ordinaciji svjedoci, doslovce očaja majke, koja pita može li dijete u vrtić iako ima temperaturu. Kad im kažemo da to ne bi bilo dobro ni zbog djeteta ni zbog kolektiva, mama nam suznih očiju objašnjava da se boji da ne izgubi posao jer često odsustvuje.

Jedna pacijentkinja mi je rekla da su je na razgovoru za posao pitali da li namjerava da ostane u drugom stanju u skorije vrijeme. Radnja se dešava u vrlo uglednoj banci.

I čuveni Forbs magazin, koji se bavi biznisom i pitanjima oko njega, je otvorio polemiku oko gubitaka koje donosi odsustvo roditelja zbog njege djeteta. “E, sve se propalo”- rekli bi Podgoričani. I bolest i njega djeteta su se problematizovali kroz finansije. Sve počinje i završava s novcem. Ali, pošto “cilj opravdava sredstvo” važno je da se i o zbrinjavanju djece dok su roditelji na poslu gleda iz više ugova i donese valjano rješenje. Da Država i poslodavac stave majku malog djeteta u neku posebnu, da ne kažemo zaštićenu kategoriju. Tako će i dugoročni rezultati po obje strane biti zadovoljavajući i ako baš hoćete i plodonosniji.

A ako se na pravi način mi u Crnoj Gori ne pozabavimo poboljšanjem uslova za “roditeljovanje”,  uskoro nas više neće ni biti.

Ni Nas ni Njih.
Ostaće samo groteskne priče o procentima i prebrojavanju.
Bilo jednom u jednoj maloj državi od pola miliona stanovnika…

Dr Nina Mandić, pedijatar

Pedijatrijski centar “Doktorica Mica”